Zakon o načinu, uvjetima i postupku servisiranja i kupoprodaje potraživanja

U svom prijedlogu Vlada RH navodi kako je cilj prijedloga zakona urediti pravila postupanja prema dužnicima prije kupoprodaje, a posebice nakon kupoprodaje potraživanja te nadzor nad radom pružatelja usluge servisiranja potraživanja. Krajnji ishod, odnosno promjena koja se očekuje primjenom ovoga propisa, je definiranje kvalitetnog zakonskog okvira kojim će se regulirati kupoprodaja i servisiranje potraživanja uz odgovarajuću zaštitu položaja dužnika i vjerovnika.

Krajem srpnja 2023. godine predstavljen je sveobuhvatan zakonodavni okvir koji uključuje tri zakonska prijedloga koji sadržava mjere za bolju zaštitu dužnika i to ne samo nakon kupoprodaje potraživanja, već i prije toga.

• Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju;

• Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju;

• Prijedlog zakona o načinu, uvjetima i postupku servisiranja i kupoprodaje potraživanja.

Direktiva (EU) 2021/2167 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2021. o pružateljima usluge servisiranja kredita i kupcima kredita te izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2014/17/EU (u daljnjem tekstu: NPL Direktiva) usklađuje pravila za pružatelje usluge servisiranja kredita i kupce kredita u pogledu prava vjerovnika iz NPL-a. Cilj ove Direktive je razvoj sekundarnih tržišta NPL-ova u EU, uz istodobno osiguravanje da prodaja takvih kredita ne naruši prava dužnika. Države članice EU obvezne su prenijeti Direktivu 2021/2167 u nacionalne pravne sustave do 29. prosinca 2023. godine.

Slijedom istaknutog, u prvom redu naše će se zakonodavstvo uskladiti sa NPL Direktivom i to upravo najvećim dijelom kroz odredbe Prijedloga zakona o načinu, uvjetima i postupku servisiranja i kupoprodaje potraživanja.

Kao što je poznato, u Republici Hrvatskoj kupoprodaja dospjelih potraživanja može biti predmet poslovanja trgovačkih društava koja se upisuje u sudski registar.

Novi Zakon se neće odnositi na kreditne institucije jer kreditne institucije obavljaju aktivnosti servisiranja kredita u okviru redovnog poslovanja te već podliježu regulaciji i nadzoru, stoga bi primjena ovoga Zakona na njihove aktivnosti servisiranja i kupnje kredita značila dupliciranje troškova. Zakon se također neće odnositi ni na društvo za upravljanje alternativnim investicijskim fondovima koje ima odobrenje za rad u skladu propisom kojim se uređuje osnivanje i rad alternativnih investicijskih fondova te društvo za upravljanje koje ima odobrenja za rad u skladu propisom kojim se uređuje osnivanje i rad otvorenih investicijskih fondova s javnom ponudom i društava za upravljanje koja njima upravljaju te pravnu osobu koja je vjerovnik u smislu propisa kojim se uređuje potrošačko kreditiranje i ima odobrenje Ministarstva financija za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja.

Subjekti koji se bave ovom djelatnošću poznati su kao agencije za naplatu potraživanja, a posluju kao i sva druga trgovačka društva te se ne smatraju financijskim institucijama. Ovi subjekti dugovanja najčešće otkupljuju od banaka, telekoma i komunalnih društava. Cesijom vjerovnici svoja potraživanja ustupaju agencijama te time na njih prenose i sporedna prava koja su imali prema dužniku. Agencije za naplatu potraživanja imaju pravo stupiti u kontakt s dužnikom i naplatiti potraživanje koje im je ustupljeno. Ove Agencije do sada nije nadziralo niti jedno regulatorno tijelo. Ustupanje i kupoprodaja potraživanja do sada su isključivo bile regulirane Zakonom o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.), Zakonom o kreditnim institucijama (“Narodne novine” br. 159/13., 19/15., 102/15., 15/18., 70/19., 47/20., 146/20., 151/22.) te propisom koji je donio HNB - Odluka o kupoprodaji plasmana kreditnih institucija (“Narodne novine” br. 127/14., 24/18., 26/21., 139/22.).

Glavni cilj Prijedloga Zakona je urediti pravila postupanja prema dužnicima prije kupoprodaje, kao i nakon prodaje potraživanja te uvesti nadzor nad radom agencija za naplatu potraživanja. Nastoje se urediti neka važna pitanja kao što su obavijest dužniku o namjeri kupoprodaje ugovora o kreditu ili drugom potraživanju kao i obavijest o izvršenoj kupoprodaji potraživanja i strukturi duga. Trebaju se i urediti pravila za rad subjekata koja se bave naplatom potraživanja. Kako je ova djelatnost specifična, pružateljima usluge servisiranja kredita odobrenja za njihov rad izdavat će Hrvatska narodna banka koja će ih i nadzirati. U odnosu na pružatelje usluge servisiranja drugih potraživanja, nadzor nad njihovim radom obavljat će Financijski inspektorat Ministarstva financija Republike Hrvatske.

Ovim Prijedlogom Zakona trebala bi se definirati jasna pravila komunikacije s dužnicima: bilo bi dopušteno komunicirati telefonom i pisanim putem i to poštom, mailom, kratkim SMS porukama ili prethodno ugovorenim načinom komunikacije, isključivo radnim danom od 8 do 20 sati. Agencije za naplatu potraživanja ne bi smjele kontaktirati dužnika više od jednom mjesečno po istom ugovoru, osim ako ga obavještavaju da pokreću prisilnu naplatu, odustaju od naplate, nude obročnu otplatu ili umanjenje duga i to ako dužnik da izričiti pisani pristanak. Ne bi se smjelo uznemiravati dužnika na radnom mjestu niti kontaktirati njegova poslodavca ili ga posjećivati u njegovu domu bez izričitog pisanog pristanka.

Mjera kojom bi se osigurala visoka razina zaštite dužnika je zabrana nepoštene poslovne prakse i neprimjerene komunikacije. Agencijama bi bilo zabranjeno kontaktirati dužnika na neprimjeren način, uznemiravati ga, vršiti prisilu ili nedopušteno utjecati. To bi bilo propisano i za članove kućanstva potrošača, susjede, rodbinu i druge osobe s njim povezane. Uređuje se i teret dokazivanja nepoštene poslovne prakse, kako je nepoštenu poslovnu praksu teško dokazati, osobito kada je riječ o agresivnoj poslovnoj praksi korištenjem prisile ili uznemiravanja, stoga je teret dokaza o istinitosti činjeničnih tvrdnji u vezi s poslovnom praksom na kupcu kredita, pružatelju usluge servisiranja kredita, izvoditelju usluge servisiranja kredita, odnosno kupcu drugog potraživanja, pružatelju usluge servisiranja drugog potraživanja i izvoditelju usluge servisiranja drugog potraživanja.

Najmanje 30 dana prije kupnje duga kreditna institucija je dužna poslati obavijest o ukupnom stanju i strukturi duga: glavnici, kamatama, naknadi i drugim troškovima te informaciju kako se iznosi mogu platiti, uz najavu namjere kupoprodaje. Dužnik bi mogao podnijeti prigovor HNB-u protiv kupca kredita, ako smatra da postupa suprotno ovom Zakonu. HNB će moći pozvati kupca kredita da dostavi očitovanje o prigovoru, koji će morati dostaviti očitovanje HNB-u u roku koji HNB odredi, a koji ne može biti duži od 10 dana. HNB će imati mogućnost pokretanja i prekršajnog postupka protiv kupca kredita te će o ishodu postupka morati obavijestiti podnositelja prigovora.

Provedba ovih ciljeva trebala bi dovesti do jačanja pravne sigurnosti u postupcima koji uslijede nakon kupoprodaje potraživanja.

Izvor: Ius Info, Novi informator